Gdje je nestao čovjek?
21.stoljeće, globalizacija i pitanje zrelosti ljudske psihe predstavlja izazov svakome od nas.
Najveći izazov je: „Kako ostati čovjek u potpunosti – emocionalno, mentalno, fizički, duhovno? Kako doći do ispunjenosti tj. sreće kada nas obuzme praznina i automatizam – danas više nego ikada. Na koji način živjeti istinsku čovječnost tj. oživjeti dušu, tijelo, um, osjećaje i biti svoj?
Da bismo se uspješno nosili sa svim izazovima važno je imati čvrsto i zdravo uporište u sebi. Važno je zbog očuvanja, ne samo vlastitog identiteta u moru svega, nego i zbog očuvanja svoje ljudske suštine tj. čovječnosti.
Konstantna izloženost digitalnom svijetu uključuje um, a zanemaruje tijelo, što stvara veliku neravnotežu. U potpunosti gubimo kompas ako nismo naučili upravljati svojim umom. Tada lako postajemo žrtve izrabljivanja i manipulacije kako tuđe izvana tako i vlastite iznutra. Toga uglavnom nismo niti svjesni.
Žrtve nisu isključivo srednje i starije generacije koje se teže nose s munjevitim razvojem svijeta robota, računala i mobitela. Mladi su od najranije dobi još više izloženi svakojakim digitalnim utjecajima, a što je još gore, oni ne poznaju drugi način postojanja. Nedostaje uzemljenja, svjesnog odnosa sa svojim tijelom i sa stvarnim svijetom. Konstantna vezanost za digitalne uređaje u velikoj mjeri opterećuje živčani sustav koji je usko povezan s endokrinim sustavom. Svjedoci smo sve većeg broja ljudi koji pate od anksioznosti, depresije ili emocionalne otupjelosti. Čovjek je postao potrošna roba.
Geslo Yogi Bhajana bilo je da svi imamo pravo na sreću, da pravo na sreću stječemo rođenjem. Koristio je sliku čovjeka koji odgovorno odgovara na izazove vremena i prostora jer si ne dozvoljava da bude žrtva vremena ili prostora. Put do ispunjenog života Yogi Bhajan je opisao u sedam koraka:
Prvo se posvetimo onome što radimo. Posvećenost će nam pomoći da izgradimo karakter. Karakter znači da preuzimamo odgovornost za sebe i svoja djela i odgovorno odgovaramo na izazove. S karakterom se razvija dostojanstvo čovjeka. Život i djelovanje u dostojanstvu znači živjeti svoju božansku prirodu. Postajemo nalik našem Stvoritelju. Prepoznajemo svoj izvor i povezani smo sa sobom i sa svijetom oko sebe. Zračimo ljepotom i prijaznošću, a mogli bismo reći da iz takvog čovjeka isijava sama Božja milost. Toliko smo bogati i ispunjeni da nam dijeljenje s drugima čini radost. U takvom stanju ne postoji osjećaj nedostatka, manjkavosti ili nezadovoljstva. U takvom stanju nema depresije niti anksioznosti. Osjećamo, poznajemo i spojeni smo sa sobom i sa cijelim svijetom.
Dokumentarac o Janici i Ivici Kosteliću me u velikoj mjeri podsjeća na takvo stanje i preporučam ga svima. Prvi korak ka sreći je posvećenost onome što radimo tj. onome što volimo raditi. Tad ćemo „učiniti nemoguće mogućim“. Tad nam neće biti teško prebroditi poteškoće pred koje nas život stavi. Ključno u tome jest biti i ostati čovjek. Čovjek se sastoji od tijela, uma, osjećaja i duha. Ne zanemarimo niti jedan vid svoje prirode. Sve je to Božji dar. Čak nam i anđeli zavide.
Posvetimo se redovito osluškivanju samih sebe. Stanimo redovito na tren, dozvolimo si predah i živimo svoju božansku ljudsku prirodu – dah po dah, trenutak po trenutak. I kad nas život ponekad stavi pred prepreku i kaže: “stoj!” – E, pa ti opet budi svoj, a povrh svega budi čovjek!