O opasnostima Kundalini yoge iliti susret sa susjedom
Sretnem neku večer susjedu koju dugo nisam vidjela. Kaže ona: „Možda nije zgodno da vam to ovako u prolazu napomenem, ali već dugo vam to želim reći … onu reklamu koju su vam nalijepili na ogradu … ono za Kundalini yogu … to vam je opasna yoga … znate li vi to …?“
Misli susjeda da nam je to netko nalijepio na ogradu – kao što su svojevremeno prijatelji njezinoga sina „nalijepili“ plakat na našu ogradu prije izbora. Naravno da su prvo pitali slažemo li se – složili smo se jer nam je to susjed iako se nismo slagali s tom političkom opcijom.
S osmijehom, naivno i veselo odgovaram susjedi: „ Reklamu za yogu sam nalijepila ja. Već dugo prakticiram tu opasnu yogu, i evo me, živa i zdrava.”
„Joooj, pa znate li da je crkva protiv toga!“ – „Znam“.
I uslijedi razgovor duži od sat vremena. Taj me razgovor – velikim dijelom susjedin monolog – zapravo jako ispunio. Gotovo sva njezina kršćanska iskustva potpisujem. Nisu mi nimalo strana.
Razgovor tj. monolog ljuljao se od divnih iskustava do dogme.
Od božanskih iskustava do lomače
Slike „božanskih“ iskustava i dogme izmjenjivale su se dok sam slušala. Vjerojatno bi se nekada davno uzrujala što me netko tako revno pokušava vratiti na pravi put. No, samo sam slušala otvorenog srca i uma. Slušala sam bez obzira na to što su se u mojoj glavi na trenutke pojavljivali prizori križarskih ratova i spaljivanja vještica. Da je neko drugo vrijeme, pomislila sam, gorila bi na lomači.
Iz njezinog nastupa shvatila sam da je institucija crkve stvarno u dubokoj krizi.
U nevjerici sam piljila u nju kad je izjavila da se anđeo tame prerušio u anđela svjetlosti u obliku svih New Age tehnika samo da bi zaveo ljude i odveo ih na krivi put.
U jednom trenutku se toliko zanijela i ponukala me da za njom ponavljam određene fraze: “… da se odričem mraka i vjerujem samo u jednoga istinskoga Isusa i Duha svetoga … .” Tad sam podbacila. Na njezino razočarenje, ali i radost. Za nju je sad bilo jasno da sam prodana duša. U njezinim sam očima bila izgubljena ovca.
Na kraju mi je preporučila tri knjige i pitala me bi li ih htjela pročitati. „Naravno da bi – otvorena sam za sve! Na to mi je rekla: „Da, to vas je i dovelo u takvo stanje!“
Daleko od jednoumlja
Pa baš i je – odvelo me daleko od jednoumlja. Dovelo me do toga da susjedu otvorenog srca i uma saslušam, sve njezine divne riječi, ali i one s kojima se ne slažem i koje smatram vrlo isključivim i dogmatičnim. Odrasla sam u katoličkoj vjeri, ali nisam ju iskusila na takav krut način. Proučavala sam različite vjerske knjige i nalazila jedinstvo u divnim, ali i sličnosti u isključivim stavovima. Tko sebi može uzeti ekskluzivno pravo na Boga?
Potpisujem puno toga što je susjeda rekla vezano uz iskustva Duha svetoga, svjetlosti i ljubavi. No, nije to ekskluzivno pravo niti Katoličke crkve niti bilo koje druge religije. To je pravo čovjeka. Zar ne nosimo svi svjetlost u sebi? Zar nemaju svi pravo iskusiti Duha svetoga bili kršteni ili ne? Kada se dogodi cherdi kala – iskustvo Duha koji teče kroz nas, a o kojemu je govorio Yogi Bhajan i mnogi drugi koristeći druge nazive, to je najljepše iskustvo koje čovjek može doživjeti. Svi mi osjetimo kada se pali svjetlo u našim bićima.
U meni se pali kada slušam susjedu koja govori o svojim božanskim iskustvima, pali se kada vidim svećenika koji na sprovodu moga oca pusti iskrenu suzu, pali se kad vidim radost u očima svoga unuka, pali se kad u zajednici jogija u ranu zoru meditiram i recitiram mantre, pali se kad motiviram učenike u razredu na život i razmišljanje, pali se kad na satu Kundalini yoge osjetim da smo zajednica … A kada me život suoči s boli i patnjom i kad pomislim da sam došla do svojih granica i da nema svjetla, opet pronalazim snage u svjetlu koje se očituje na dubok suptilan način. Čovjek je bogat i ispunjen kada osjeti ljubav, svjetlost, Duha svetoga.
U ljubavi
Postoje mnogi putevi do Boga i do jedinstva s njim, a oni svi sigurno sadrže mnoge stranputice. Ali tko sam ja da uopće donosim takve pretpostavke? Bavili se mi politikom, religijom, prodajom auto-dijelova, kuhanjem, Kundalini yogom ili nečim drugim. Svaki od nas ima svoju zadaću i potrebni smo jedni drugima, pa zato putujmo zajedno.
Kad sam susjedu pitala „Na koji način susreće drugog čovjeka koji nije kršćanin ili je kao ja kršćanka koja se bavi opasnom Kundalini yogom“ odgovorila je „U ljubavi“. I to je potpuno dovoljno.
Tekst: Sat Amrit – Cornelia Džepina-Burić