Sretan Božić i godina nova uz citat drage prijateljice koja je zaposlena u jednom od trgovačkih lanaca:
„Najradije bih prespavala te dane i probudila se kad sve prođe …“
Eto, i ja bih najradije tako, na užas mojih ukućana. Izjavila sam da nikome ne želim kupovati božićne poklone osim najmlađem članu obitelji koji ima pet i pol godina. Na tu izjavu moja majka i starija kćer zavrnule su nosom, a mlađa kćer mi je očitala bukvicu o tome što je Božić i kako mogu biti tako sebična.
Shvatila sam da ne žele imati pojma o tome što govorim i mislim, a brojčano nadvladaju. Jedino me razumije dragi, ali on je manjina. Nije mi preostalo ništa drugo nego odluka da se svjesno žrtvujem za užu zajednicu u kojoj živim.
Tog subotnjeg jutra prvo sam odvezla majku u njoj omiljenu mesnicu da kupi božićnog odojka kojeg ja već godinama ne jedem. Zatim sam sjela u auto sa svojom mlađom kćerkom. Na njezinu božićnu radost krenule smo obavljati tzv. božićni šoping. A kad ćemo božićno čišćenje kuće? A božićno pečenje kolača? Ona s božićnim sjajem u očima tumači o božićnoj sreći, a ja u miru sa sobom da se svjesno žrtvujem. U jogijskoj terminologiji to bi bilo nešto nalik na neutralni um. Meditacija od večeri prije još je djelovala.
Vrijeme je protjecalo i stvari su se zahuktavale. Gužva na cestama, gužva u trgovinama. Milijun ljudi u božićnoj groznici. Sa čela svima kapa znoj. Restorani u trgovačkim centrima krcati. Kuharice i posluga trče crvenih obraza na sve strane iza svojih pultova, zapuhani nešto viču. Tete spremačice mehanički povlače metle po sjajnim pločicama trgovačkog centra. Mame s malim bebama, tate na mobitelima, mladi parovi, domaći i stranci, redovi na blagajnama. Svi božićno sretni.
Vraćale smo se kasno popodne i shvatile da smo zaboravile kupiti zahodsku dasku koja nam se raspala. Čudo, jer me muž još nazvao za vrijeme božićnog šopinga i podsjetio da nemamo zahodsku dasku. Ma, štogod! Božić je. Snaći ćemo se mi i bez zahodske daske. Moram priznati da sam to popodne koristila one riječi koje počinju s j.. i p… Ali brzo sam oprostila samoj sebi jer sam ipak samo žena na putu k oslobođenju.
Ne znam što se to popodne dogodilo s neutralnim umom. Zamolila sam kćer da prebaci na Extra FM. Uz grohotan smijeh uslišila me. Počela sam tuliti s Kijom, Stojom i ne znam kako se svi ostali zovu. Shvatila sam katarzičnu moć turbo folka. U tom trenutku sve je bilo bolje od božićnih pjesama koje su se konstantno vrtjele na gotovo svim radio stanicama. Tad sam shvatila da me neutralni um zapravo u potpunosti napustio. No, djelovanje cajki – kako ih zovu – bilo je čudesno. Pravi glazbeni izbor za Božić! Već nakon nekoliko trenutaka tuljenja bila sam pročišćena i opet je neutralni um prevladao. Prebacila sam na omiljeni CD. Iznova sam se uvjerila da je ključ svega u pravom doziranju. Shvatila sam da čak ni četiri sata meditiranja na zimski solsticij nije dovoljno kad dolazi Božić.
Ali sve je to život, a Yogi Bhajan je rekao: „Bog živi u toplim dnevnim boravcima“, a Kundalini yoga je yoga za domaćina/domaćicu. Znam da će naš dnevni boravak biti topao jer će biti pun ljudi – s odojkom ili bez – kako tko voli. I još bih dodala: svjesna sam i svjesno želim biti dio zajednice iz koje potječem, uže i šire zajednice u kojoj živim. Svjesna sam ludila, ali i spokoja koji postoji u svima nama. Grlim i prihvaćam sve sjajne i sjenovite trenutke ovih blagdana, ovog života i sve vas koji moj život činite bogatim i ispunjenim!
Sretan Božić svima – satnam – Sat Amrit